Turizam u doba K

 Otprilike 96% mojih razgovora danas zvuči ovako. A i ona 4% koja ostaju za privatne razgovore u sebi imaju sadržaj riječi K. Da li se nešto događa? Da. Da li se događa nešto što nismo uspjeli predvidjeti? Da. Da li možemo nešto poduzeti po tom pitanju? Da. Da li su se stvari promijenile? Da. Znaš li kako će se stvari dalje odvijati? Ne, ali imam pravo na svoje mišljenje. 

Dakle, krenimo; Događa se virusna, zarazna bolest.

Nismo uspjeli predvidjeti bolest, mislim da nitko od nas nije. Odnosno, sasvim sam sigurna da nitko od nas nije, jer zašto bi onda ljudi počeli sa ulaganjima, neki na već postojećim objektima, neki sa potpuno novim ulaganjem ili u sasvim nove objekte ili, a govorim iz osobnog iskustva, neki u posao. Nitko nije mogao predvidjeti situaciju koja će de dogoditi, i kad je sve krenulo, nismo tome pridavali previše pozornosti, jer događa se daleko, daleko. Kad se situacija u susjedstvu zahuktala, stvari su već postale realnije, fizički, a i psihički bliže.

Možemo nešto poduzeti, naravno. Možemo se ponašati malo više normalnije i malo više realnije. Kad kažem normalnije, prvenstveno mislim na ovo ludilo nastalo odlaskom u dućan. Danas, dakle, idem u dućan kupiti za djecu mi, omiljeno pakiranje žitnih pahuljica po pristupačnoj cijeni. Nema niti jednog jedinog. A trebao mi je samo jedan, koji u prosjeku pojedu za 5 dana ( stala sam kupovati velike zalihe davnih dana kada sam shvatila da to za moj kućni budžet nije dobro – kad kažem davnih dana mislim na period od prije Cca 10 godina ). Nemojte raditi te stvari. Samo se sjetim jednog članka od prije par dana gdje se ljude upozorava da ukoliko neki pokupuju sapuna za sljedećih 6 mj., prva ja, a onda i ostali, ćemo ostati bez sapuna za prati ruke – što opet dovodi do mogućnosti širenja nekih drugih bolesti. Dakle, nemojte ljudi stvarati paniku, jer panika je gadna stvar. Drugo čega se sjetim je da sve dolazi iz glave, kako zdravlje, tako i bolest. Znači, ostanite zdravi, molim vas. Kad kažem da se moramo ponašati realnije, onda mislim prvenstveno na mjere koje nam vlada poduzima. Dakle, odlučili su se na mjeru zatvaranja obrazovnih ustanova, da li je realno ili nije, pokazati će vrijeme, ali da li se trebamo ponašati u skladu s istim – trebamo.

Stvari su se promijenile, da. Promijenila se svjesnost o čistoći ruku – yeah! Prvi plus. Promijenila se svjesnost o ekonomiji, teoretski je. Ne mogu uskliknuti kao na primjeru o higijeni ruku, jer samo teoretski je, ali i to je nešto. Teoretski se shvatilo da nam  ne može turizam držati gotovo 20% BDP, kada smo bogati svim drugim resursima i moramo pronaći druge izvore prihoda, ali se nadam da ćemo se i praktično početi mijenjati u drugim smjerovima. Nisam kompetentna da pričam o tome koji bi to smjerovi bili, ali me veseli činjenica da ima mnogo pametnih ljudi u našoj državici koji mogu, sukladno mogućnostima, promijeniti tijek stvari sada kad se situacija protresla. Promijenila nam se predsezona. Ovo je vrijeme kada uobičajeno, uz bujanje prirode, dolazi i do bujanja ljudi na ulicama. Ove godine ne. I u redu, nije to smak svijeta, budite realni pa priznajte sami sebi da ionako privatni iznajmljivači ne profitiraju previše na predsezoni, to je ipak vrijeme velikih grupa, tako da su na puno većem gubitku hotelske kuće, kao i moji kolege vodiči. I ja sam osobno imala viziju da ću u predsezoni početi puniti kućnu blagajnu, ali Bože moj, veselim se radnoj i plodonosnoj jeseni. Jasno, ja sam ipak bazirana na dio posla koji se na mene odnosi, što ne znači da nemam empatiju i prema ugostiteljima, frizerima, vlasnicima dućana odjeće ili bilo kojem drugom zanimanju koje je više ili manje pogođeno ovom globalnom, zdravstvenom krizom.

Ono što nitko od nas ne zna je što nas čeka. Moje osobno mišljenje je da će nam sezona biti, pa usudim se reći, čak i bolja od prijašnje. Zbilja?!? Da. Kako sam već i navela ja iznosim samo svoje mišljenje i moj zdrav stav. Dakle, ovaj dio godine bi mogli nazvati razdobljem očajnika. Svi mi trenutno imamo krize, jače ili slabije, ali zamislite samo, za nekakvih mjesec dana ( plus/minus) kada stvari krenu nabolje( jer ne zaboravimo područje sa kojeg je sve krenulo - situacija se rapidno smirila), pa kad ljudi kažu, kvragu, život je jedan, treba ga iskoristiti na putovanja, fina jela, finu kapljicu, vidjeti ljepote Nacionalnih parkova, obići sva ona mjesta koja sam želio vidjeti – mi smo ti koji im  možemo sve to priuštiti i biti im na usluzi. I zato, molim vas, još jednom, razum u glavu jer sve počinje u vašoj glavi.

15.03.2020. –  49 oboljelih u RH – dvoje otpuštenih iz bolnice!

Lipi pozdrav i živili ( i zdravi bili )!

Darija P.