Neiscrpna tema za razgovor ovih dana, čini se. Tema svih virtualnih kava, komentiranja, ili u svoja 4 zida, ili virtualno, a čini se čak i nekih snova. Nije zbilja ni čudo, jer, onu svakodnevnicu nam je preuzeo taj „ nevidljivi „ neprijatelj. I sad, u redu je, svi smo uznemireni, traži se krivac, čeka se relaksacija mjera, gleda se kako preživjeti, kako krenuti dalje. Pitanje koje nam je svima aktualno, a kojim bi se ja pozabavila, odnosno dala svoje skromno mišljenje je ŠTO SA CIJENAMA SMJEŠTAJNIH KAPACITETA?
18.04.2020
K je tu. Sa nama je već preko mjesec dana. U nedjelju ističe zabrana rada. Ista će se donekle i nastaviti. Ja apsolutno razumijem stav nadležnih. Nisam epidemiolog, ni biolog, niti ikakav znanstvenik, ali da, vjerujem stožeru, mislim da su napravili dobar posao do sada. Istina, jako mi smeta reakcija ljudi po društvenim mrežama koji su se sad našli pametni ( a tehnologija im to dopušta(isto kao meni sad, doduše)) da prozivaju stožer oko mjera koje su donijeli, donose ili ih popuštaju. Nevjerojatne su mi sad reakcije pojedinaca, sad, kada se situacija donekle smirila, pa odmah ljudi, ono po starom, osjećaju potrebu da nekoga spuste ili još gore vrijeđaju, nekoga tko očito je, i znanstvenik, biolog i epidemiolog. Ali dobro sad, nije to tema kojom bi se ja htjela/trebala baviti, čisto eto crtica, svima onima koji su uopće pomislili da će ova epidemija promijeniti društvo u kojem živimo..
Ono o čemu ja želim i imam potrebu je što sad? Kad kažem što sad, prvenstveno bi se obratila iznajmljivačima smještaja a kad sam već tu onda i budućim gostima.
Cijene se formiraju po zakonima ponude i potražnje. Svi smo to čuli, ili o tome učili, ili o tome pričali. Svejedno da li ste već godinama iznajmljivač, da li ste se jučer uključili, svi mi imamo svoju idealnu cijenu, zar ne? Znate onu koju ste odredili kada ste napravili smještajnu jedinicu, zbrojili sve što ste uložili, pomnožili broj dana sa cijenom, idealan broj noćenja u sezoni, uključili sve režije, praone, cijene čišćenja, kredita, davanja državi, TZ-ima, porezima, i na sve to na kraju dodali svoje luksuze, benefite koji vam ostaju nakon što sve platite i zasluženo odete, primjerice na skijanje, poveći shoping ili koga što veseli. Da, to je ta cijena. E sad, ove godine, odnosno, sada, je situacija takva da vjerujem da i vi zbrajate koliko ste do sad rezervacija izgubili a sa druge strane se bojite kakve će vam rezervacije biti. I onda uslijed svega prije dva dana čitam na onim istim portalima gdje su sad svi glasni kako hotelijeri i neki privatni iznajmljivači govore ne da će cijene smanjiti, već dapače da će ih i povećati?!? Nemojte, molim vas!! Prva stvar, vratite se na početak pasusa kako se cijene formiraju. Po zakonima ponude i potražnje. Nema potrebe da naglašavam da ponude ima, zadnjih godina sve više jer kako sam ranije pisala u prvom dijelu Turizma u doba K, BDP čini gotovo 20%. Ne bi ni činio da nema toliko ponude. A ponude ne bi bilo da nema potražnje, zar ne? Da će potražnje biti i dalje, hoće. Ali zastanimo malo, pa razmislimo kako ste se osjećali u zadnjih mjesec dana, kako tko, ali neki, skloniji panici su nahrlili u dućane, ispraznili ih kao pravi prepperi ( ilitiga pripremači ), nataložili zalihe suhomesnatih proizvoda, brašna, higijenskih proizvoda kao da će ih u najmanju ruku spasiti rola toaletnog papira više. U tom trenutku, u trenutku hrljenja u dućan niste razmišljali o tome koliko ćete zaraditi već isključivo o sebi, htjeli ste se zaštititi sebe i obitelj od moguće nestašice. Što je, u konačnici, i jedna od osnovnih ljudskih potreba. I onda se desi da se stane, malo razmisli, situacija se počne smirivati, i počne se razmišljati o onome što nas čeka. Pa neki kažu da će dizati cijene smještajnih kapaciteta, jer predsezone nije bilo, sezona će biti kraća pa moramo zaraditi, odnosno nadoknaditi izgubljeno, odnosno biti barem na nuli. Ajmo biti realni. Sve stoji kako mislite ALI, postoji mogućnost moratorija na kredite, neki od hotelijera su iskoristili mjere za očuvanje radnih mjesta, otpisala se obveza poreza na iznajmljivanje ( barem druga rata za prvu se mogla dobiti odgoda ), oslobođenje plaćanja za pomoćne krevete, plaća se pola godišnjeg paušalnog iznosa, znači ima toga, troškovi su vam ipak pali. Zar vam nije u cilju proživjeti barem malo onaj stari život, osjetiti šušur u svojoj kući, svom susjedstvu, svom mjestu? Zar vam je ipak draža ona situacija od ranije?
Mislim da vam je jasan moj stav nakon svega napisanog. Ja, osobno, da iznajmljujem svoje smještajne jedinice bi ipak išla na opciju smanjenja cijene, a na vama je u konačnici da odlučite. Ono što vam svakako savjetujem je da pratite tržište. Tržište potražnje, u ovom slučaju.
I na kraju, crtica gostima. Puno slobodnog vremena očito imam, kao i svi, kad se opet posvećujem i sad osvrćem na komentare eventualnih, budućih gostiju. Jako mi smetaju komentari tipa, a nažalost ti su i najčešći, Sad su vam dobri i domaći gosti. Domaći gosti su nam uvijek bili dobri, domaći gosti su oni gosti čiji mentalitet razumijemo i čiji jezik pričamo. Domaći gosti su oni gosti čije je i naše more, domaći gosti su oni koji se u našem mjestu osjećaju kao kod kuće, kako bi se uostalom svaki gost trebao i osjećati kada dođe na zasluženi godišnji odmor.
Lipi pozdrav i živili ( i zdravi bili!)
Darija P.
